Fiskalizacija 2.0 dolazi-što o njoj zapravo znate? Istaknuto
- Napisao/la Hrvoje Kotnik
Photo: Alexas
Manje od 2 mjeseca je do potpune primjene zakona o fiskalizaciji 2.0, no pitanja koja traže vjerodostojne odgovore Zakonodavca za sada je još mnogo. Ako niste već krenuli u implementaciju da budete spremni kad otkuca sat u ponoć Nove godine možda ćete biti u problemu s rokom jer „sat“ koji odbrojava preostale dane neumoljivo odbrojava. Propisane kazne su velike, a eventualne odgode od strane Zakonodavca za sada nema pa ovu temu shvatite ozbiljno.
Radi se naime o najvećoj promjeni do sada u svakodnevnom poslovanju u Hrvatskoj ne samo velikih nego i onih najmanjih poslovnih subjekata. Papirnati računi uglavnom odlaze u povijest, porezna uprava dobiva trenutačni uvid u poslovnu aktivnost i prijava PDV-a postaje automatizirana. Zvuči dobro posebno u svjetlu smanjenja administracije no jesu li se i one najmanje tvrtke mogle stići pripremiti na ovaj skok u primjeni digitalne tehnologije i aspekta infrastrukture, pouzdanosti i sigurnosti u relativno kratkom roku koji im je na raspolaganju.
Iza toga je izuzetno kompleksan mehanizam, znatno kompleksniji nego za prvu fiskalizaciju. Za razliku od od fiskalizacije u prometu gotovinom ovdje sudjeluju aktivno i kupac i prodavatelj. Kako prodavatelj izdaje fiskalizirani račun u elektroničkom obliku, kupac ga mora takvog zaprimiti i ponovo fiskalizirati. Povrh toga i jedan i drugi moraju obavijestiti PU kada je račun plaćen i u kojoj mjeri. Na temelju toga PU će imati trenutačni uvid u obveze PDV-a tako da bi podnošenje obračuna trebalo postati suvišno.
Kako je taj sustav zamišljen? Očekivalo bi se da je jednostavno doći do koncizne i jednoznačne informacije, kao i do iscrpnih nedvosmislenih uputa. Na izgled, informacija je obilje i može ih se naći posvuda. Međutim, ako se krene u detaljno istraživanje, stječe se dojam da su stvari sve samo ne jasne. Za sada. Informacije su u najvećoj mjeri općenite, a tamo gdje pokušavaju biti detaljne (tehnička specifikacija) često su dvosmislene. Forumi na kojima ljudi diskutiraju o implementaciji, puni su zbunjenih ljudi i neodgovorenih pitanja.
Informacijski posrednici
Po svemu sudeći, cijeli sustav je zamišljen da je praktički nemoguće izbjeći „Informacijskog posrednika“. Do te „informacije“ se dolazi praktički slučajno i pojam „Informacijski posrednik“ se spominje na svega nekoliko mjesta i reklo bi se usputno. Na primjer kod uputa za obveznu prijavu Poreznoj upravi „adrese pristupne točke“ za prijem računa u FiskAplikaciji i objašnjenju što su pristupne točke. Dakle pristupne točke su u biti ovlašteni Informacijski posrednici, čiju listu Porezna uprava objavljuje na svojoj stranici.
Prva službena objava takve liste je bila 7.10.2025, manje od tri mjeseca prije početka primjene Zakona. Dakle, do tada je bilo besmisleno započeti bilo kakve pregovore sa „Informacijskim posrednicima“ i ozbiljno istraživanje tko što nudi, na koji način i po kojoj cijeni.
Kod Fiskalizacije 1.0 to nije bio slučaj, korisnik je direktno komunicirao s Poreznom upravom. U Zakonu naime piše (članak 58, točka 2) da je za ispravno izdavanje, zaprimanje te fiskalizaciju odgovoran porezni obveznik. Informacijski posrednik je odgovoran samo za ispravnost programskog rješenja, što god to značilo. Znači, nije svejedno kojeg od 20-tak Informacijskog posrednika odabrati, jer u krajnjoj liniji sva odgovornost je na poreznom obvezniku. Nije za sada jasno zašto Porezna uprava ne obavlja tu funkciju kad ionako sve informacije na kraju završe kod nje. Osim toga PU je i navedena u Zakonu kao Informacijski posrednik, ali tu „uslugu“ mogu koristiti samo oni koji nisu u sustavu PDV-a, putem aplikacije MIKROeRAČUN.
Funkcija Informacijskog posrednika
Pojednostavljeno gledano, Informacijski posrednik je poput poštanskog ureda. Preuzima račun od svog korisnika, provjeri ispravnost, „zapakira“ račun na propisani način i pošalje na odredište. Također prihvaća račun poslan od nekog drugog poštanskog ureda ili drugog korisnika istog ureda i isporučuje ga primatelju. Uz slanje i primanje računa, posrednik za korisnika obavlja i fiskalizaciju, tj. šalje informaciju Poreznoj upravi.
Uz osnovnu ulogu slanja, zaprimanja i fiskalizacije, uloga posrednika je da omogući korisniku izvješćivanje prema PU (eIzvještavanje) i to:
- Kada je račun plaćen i u kojem iznosu,
- Ako primatelj odbija račun i s kojim razlogom,
- Nemogućnost slanja računa, jer je nedostupna adresa primatelja.
Također Informacijski posrednik može pružati i druge usluge poput arhiviranja, izrade računa i sve ostale funkcije putem vlastitog portala tako da korisnik ne mora imati nikakvo programsko rješenje kako bi izdavao, zaprimao i podnosio izvještaje.
Korisnički portal
Postoje 2 korisnička portala, onaj koji osigurava Informacijski posrednik te portal Porezne uprave – FiskAplikacija kojoj porezni obveznik pristupa isključivo putem servisa e-Građani.
FiskAplikacija je centralno mjesto Porezne uprave gdje porezni obveznik određuje pristupnu točku, odnosno ovlašćuje Informacijskog posrednika te ima pristup svim svojim fiskaliziranim podacima.
Portal Informacijskog posrednika također pruža uvid o fiskaliziranim podacima, statusu odaslanih i zaprimljenih računa, ali i omogućuje korisniku da direktno kreira eRačun s podacima o kupcima, proizvodima i uslugama koje je registrirao na portalu. Ta funkcionalnost će vjerojatno biti najviše korištena od malih poduzetnika koji nemaju odgovarajuću programsku opremu i u principu ne izdaju velik broj računa. Dakle, s obzirom da je takvih poduzetnika najviše, većina korisnika će vjerojatno koristiti Informacijskog posrednika i za direktno kreiranje računa. Umjesto u Wordu ili sličnom programu, poduzetnik će sad kreirati račun u portalu Informacijskog posrednika.
Međutim, za mnoge poduzetnike to neće biti poželjan način rada. Poduzetnici koji već koriste programsko rješenje u svakodnevnom poslovanju, a osobito oni koji izdaju velik broj računa, neće htjeti prepisivati te račune putem portala kako bi ih fiskalizirali i poslali primatelju.
Direktan pristup putem API-a
Poduzetnici koji koriste programsko rješenje (ERP ili knjigovodstveni program) htjet će da njihov sustav direktno komunicira s Informacijskim posrednikom, bez dodatne i konstantne ljudske interakcije. U tu svrhu Informacijski posrednik izlaže svoj sustav za interakciju putem web servisa, najčešće REST tehnologijom. Objavljuje skup metoda (funkcija) kojima onda korisnikov sustav komunicira direktno sa sustavom posrednika. Te metode bi trebale omogućiti potpunu funkcionalnost - slanje računa, zaprimanje računa, provjera statusa, odbijanje zaprimljenog računa i registracija plaćanja.
Te funkcije nazivamo API – Application Programming Interface.
Tu sad dolazi do problema, jer je po svemu sudeći svaki Informacijski posrednik odlučio napraviti vlastiti funkcijski set koji se potpuno razlikuje od svih ostalih. To znači da programsko rješenje korisnika mora biti posebno prilagođeno za Informacijskog posrednika. U slučaju da poduzetnik poželi promijeniti posrednika biti će potrebna nova prilagodba. Ta prilagodba je sve samo ne trivijalna, osobito stoga što ne samo da su drugačije funkcije nego i vrsta i oblik parametara. Čak i procesni tijek se razlikuje od posrednika do posrednika.
Neki proizvođači/izdavači softvera će vjerojatno ponuditi integraciju s nekoliko najvećih posrednika u sklopu redovitog održavanja, neki će to možda raditi na zahtjev i uz posebnu naplatu.
Sve bi bilo puno lakše i znatno jeftinije da je propisan standardni API set i standardizirani process flow. Bilo bi lakše svima, kako samim posrednicima koji ne bi morali otkrivat toplu vodu, tako i korisnicima koji bi imali univerzalno sučelje pa bi birali posrednika prema preferencijama (cijena, povjerenje, kvaliteta usluge) umjesto između onog što njihov program podržava.
Trenutno stanje stvari
Zakonodavac kaže da primjena počinje od 1.1.2026., ali koliko smo svi spremni zaista? Zakon je tek donesen ove godine. Uopće se tek počelo pričati o tome prije godinu dana. Tehničke specifikacije se kontinuirano mijenjaju, a zadnje su objavljene tek prije mjesec dana. Ostalo je manje od 2 mjeseca do početka primjene, a dojam je da smo svi skupa tek u početnoj fazi projekta. Poduzetnici u najvećoj mjeri ne znaju o čemu se radi i u najboljem slučaju imaju nepotpunu sliku. U kojoj mjeri je cijeli sustav u ovom trenutku spreman?
Do sada je već trebalo biti sve jasno i definirano posebno u tehničkom aspektu, poduzetnici u potpunosti upućeni i cijeli sustav operativan u testnom modu kako bi svi dionici mogli ispeglati sve neravnine.
Za primjer, centralna aplikacija Porezne uprave (FiskAplikacija) potpuno drugačije izgleda nego je prikazana u korisničkim uputstvima što svakako može djelovati zbunjujuće. Jedan od Informacijskih posrednika tvrdi da je integriran s više od 400 ERP i knjigovodstvenih sustava. Ali ako na njihovoj platformi pokušate poslati primjer XML računa koji je kreirala Porezna uprava, javlja da je XML neispravan. Na upit njihovoj podršci za integraciju nismo dobili odgovor niti pomoć.
Kome vjerovati? Koga odabrati? Cijene su u rasponu od €0,14 do €0,42 po izdanom računu. Neki Informacijski posrednici rade isključivo na bazi obvezujućih ugovora (s penalima za raniji raskid), dok neki ne postavljaju nikakve uvijete. Jeli najveći posrednik i najbolji izbor? Koliko su nam važni sigurnost vlastitih informacija? Što ako se desi da odabrani informacijski posrednik prestane privremeno (blokada računa) ili trajno s radom iz ovog ili onog razloga (npr. hakerski napad ili bankrot).
Sva odgovornost je na korisniku – poduzetniku. Pitanja je puno, a vremena malo.
Čemu sve to?
Još ne tako davno računi su se pisali pisaćom „mašinom“ i slali ga poštom. U zadnjih tridesetak godina gotovo svi su prihvatili računalo kao neizostavni alat u svakodnevnom poslovanju. Trenutno se računi sve manje ispisuju na papir. Ispisuju se u digitalnom obliku i šalju elektroničnom poštom. Dakle, taj dio poslovanja je svakako olakšan, ubrzan i uopće postao efikasniji.
Može li bolje? Treba li uopće bolje? Kako bilo, svijet se kontinuirano mijenja. Rekli bi ide naprijed i ne čeka nikoga. E-račun nije lokalna izmišljotina, nego je nezaustavljivi trend u zapadnom svijetu, u svrhu bolje kontrole i veće učinkovitosti. Projekt je krenuo prije više od 15 godina u EU i danas organizacije i institucije iz skoro 100 zemalja sudjeluju u standardiziranom načinu razmjene računa i izvješćivanju.
U većini zemalja EU je e-Račun u B2B segmentu ili već u primjeni ili je u fazi primjene, znači doneseni su zakoni i određeni konačni datumi primjene. Zanimljivo je da je od zemalja u okruženju najkraće vrijeme implementacije imala Italija, samo godinu dana. S druge strane Slovenija od donošenja zakona do primjene će uzeti više od 2 godine, a Njemačka za potpunu primjenu čak više od 3 godine. Kod nas su u B2G poslovanju e-računi obvezni još od 2019-te godine, znači nisu potpuna novost. Unatoč tome, ova sveukupna primjena će imati veliki utjecaj na svakodnevno funkcioniranje poduzetnika. Potpuno mijenja način poslovanja čak i onima koji su već radili s državom i slali e-račune.
Poduzetnici kroz Fiskalizaciju 2.0 vjerojatno neće u prvim danima prepoznati puno koristi od novog sustava, ali s vremenom kad se svi uhodaju i poravnaju neravnine više se nitko neće htjet vratiti na staro. Novi sustav skraćuje i ubrzava procese, donosi bolju kontrolu i omogućava veći stupanj automatizacije.
Međutim, poduzetnici će najviše koristi imati kroz bolje uređeno i stabilnije poslovno okruženje. Razlog za takvu tvrdnju bi mnogima mogao izgledati začuđujuće neortodoksan.
Naime, radi se o tome da će Porezna uprava lakše nadzirati nedosljednosti u sustavu PDV-a te pravodobnost podmirivanja obveza prema dobavljačima. Na taj način će se očekivano smanjiti utjecaj loših igrača s jedne strane i unaprijediti unutarnja likvidnost neophodna za učinkovito i predvidivo funkcioniranje tržišta s druge strane.
Tako je kako je…
Možda ne bi bilo loše da je predviđeno više vremena za implementaciju i više informiranosti budućih korisnika. Dojam je da je premali broj onih koji mogu reći da potpuno razumiju o čemu se radi i da je previše nedoumica među onima koji su ušli dublje u problematiku.
Šteta je da se Porezna uprava odrekla uloge Informacijskog posrednika nego je ta uloga prepuštena tržištu. Možda postoji dobar razlog za to, ali je onda možda trebalo nametnuti standardni set funkcija (API-a) i standardni process flow što bi bilo od iznimne koristi svima, a najviše onima koji će to biti primorani implementirat – poduzetnicima. Ovako, s obzirom da su velike razlike u procesu integracije od posrednika do posrednika, potencijalna promjena Informacijskog posrednika od strane poduzetnika bi moglo biti bolno iskustvo pa je sada na poduzetnicima da budu krajnje oprezni i informirani u odabiru Informacijskog posrednika. Situacija gdje je korisnik potencijalno „zaključan“ za pružatelja usluge nije dobar recept za kvalitetan odnos, i u samoj biti „vendor lock-in“ je u suprotnosti s načelima tržišnog natjecanja.
Pratiti ćemo nove informacije koje će dolaziti od državnih tijela i prenositi u ih u nastavku teme, a ono što je pozitivno da se već 14.11.2025 u organizaciji Hrvatske gospodarske komore održava online predavanje na temu primjene Zakona o fiskalizaciji koje će održati online preko platforme MS Teams, u petak 14. studenog 2025. s početkom u 9.00 sati.
Predavanje će održati gđa Renata Kalčić, pomoćnica ravnatelja Porezne uprave, Ministarstva financija.
Ako imate neke svoje spoznaje koje bi mogli prenjeti ili smo to propustili napomenuti u ovom članku, slobodno nam pošaljite na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
